Pripreme za Arhitekturu: Realno Iskustvo i Praktični Saveti

Radin Vitolić 2026-01-22

Potpuno anonimna analiza iskustava sa priprema za arhitektonski fakultet. Otkrivamo šta se zaista dešava iza zatvorenih vrata skupih priprema, sa savetima za buduće studente.

U poslednje vreme se dosta priča o pripremama za arhitektonski fakultet, a posebno o iskustvima đaka i studenata. Mnogi se pitaju da li su skupi privatni časovi zaista neophodni, opravdani, ili možda predstavljaju samo dobar posao za one koji ih drže. Ovaj tekst predstavlja sveobuhvatnu analizu, sastavljenu na osnovu brojnih anonimnih iskustava, sa ciljem da pruži realnu sliku onoga što se može očekivati.

Kontekst: Velika Potražnja i Ogromna Konkurencija

Svake godine se na arhitektonski fakultet u Beogradu prijavljuje oko 600 ljudi za svega 250 mesta. Ova brojka sama po sebi stvara ogroman pritisak i strah kod maturanata. Kada se tome doda fama koja kruži o težini prijemnog ispita, gotovo da postaje nemoguće naći kandidata koji se nije odlučio za neki oblik dodatne pripreme. Svi žele da se što bolje pozicioniraju u toj žestokoj borbi za mesto.

Upravo tu nastupa tržište privatnih priprema za arhitekturu. Ponuda je raznolika, a cene značajno variraju. Kandidati i njihove porodice spremni su da investiraju znatne svote novca, u nadi da će to biti ključ uspeha. No, pitanje je šta se zaista dobija za tu investiciju.

Iskustvo iz Prve Ruke: Od Visokih Očekivanja do Velikog Razocaranja

Jedno od najčešće pominjanih anonimnih iskustava opisuje put od istraživanja i visokih nada do postepenog gubljenja poverenja i vremena. Mnogi kandidati počinju sa opsežnim istraživanjem, tražeći onoga ko ima najbolju prolaznost. Često se kao preporuka javlja određeni predavač, koji se hvali impresivnim statistikama uspeha svojih đaka iz prethodnih godina.

"Pripreme su koštale 600 evra za 9 meseci. To nije nikako mala para, i nadao sam se da je cena opravdana kvalitetom."

Međutim, realnost na terenu često bude drugačija. Rad se neophodno odvija u malim, neadekvatnim prostorijama. U početku se dešava da se u dvosobnom stanu, u sobi od svega 15 kvadratnih metara, nade i do 50 đaka. Uslovi za rad, posebno za nešto tako precizno kao što je crtanje i nacrtna geometrija, postaju gotovo nemogući. Nemogućnost da se postavi model za crtanje, nedostatak svetla, gužva - sve to doprinosi lošoj atmosferi za učenje.

Problemi sa Strukturom i Profesionalnošću

Jedan od klijučnih problema koji se navodi jeste nestrukturisanost časova. Umesto da se vreme maksimalno iskoristi za tehničke veštine kao što su perspektiva, nacrtna geometrija i arhitektonsko crtanje

Dodatni faktor koji je uticao na negativan utisak bila je navodna neprofesionalnost predavača. U anonimnim iskazima se pominju situacije poput pušenja u zatvorenom prostoru, slanja đaka u prodavnicu po lične stvari tokom časova, ili često odsustvovanje i skraćivanje časova bez nadoknade. Takvo ponašanje kod mnogih izaziva ozbiljnu sumnju u ozbiljnost celokupnog poduhvata.

Ključni problem: Đaci su često crtanje i vežbanje modela radili kod kuće kao domaći zadatak, umesto pod direktnim nadzorom i vodstvom predavača. Time se gubi sama suština pripreme - trenutna korekcija i usmeravanje.

Logistički Haos i Tenzija Pred Prijemni

Kako se prijemni ispit za arhitekturu približavao, tenzija je rasla, a organizacija je često bila sve lošija. U poslednjem mesecu, kada je rad trebalo da bude najintenzivniji, problemi su se množili: nedostatak tabla za crtanje, prenatrpanost novog (i tek delimično renoviranog) prostora, nestanak osnovnog pribora. Umesto fokusa na kompoziciju i analizu prostora, đaci su bivali upućivani da sami "analiziraju prostor" u simuliranim uslovima, dok bi predavač odsustvovao.

Ovo je posebno zabrinjavajuće s obzirom na to da se prijemni već godinama polaže u specifičnom prostoru (poput Pionirskog grada), gde je poznavanje tog konkretnog ambijenta od velike koristi. Drugi pripremni programi su organizovali redovne posete i radionicu na tom mestu, dok su neki đaci bili lišeni te mogućnosti ili su imali samo jednu ili dve poslate bez adekvatnog vodenja.

Da li su Pripreme za Arhitekturu Neophodne?

Ovo je možda najvažnije pitanje. Nakon svega navedenog, mnogi će se zapitati - da li uopšte treba ići na pripreme? Odgovor nije jednostavan i zavisi od početnih znanja i veština kandidata.

Sa jedne strane, prijemni ispit za arhitektonski fakultet jeste specifičan. Zahteva kombinaciju tehničkog znanja (matematika, nacrtna geometrija) i kreativnih veština (crtanje, kompozicija, osećaj za prostor). Učenik iz gimnazije koji nema pozadinu u tehničkom crtanju ili nacrtnoj, verovatno će imati potrebu za usmerenom pomoći.

Međutim, postoje i glasovi, čak i od studenata arhitekture, koji tvrde da se prijemni može spremiti i samostalno uz dovoljno discipline, dobrog materijala sa prethodnih prijemnih i, eventualno, par konsultacija sa nekim ko je već prošao taj put. Oni ističu da su zadaci u poslednje vreme postali pristupačniji i da je glavni faktor upornost i redovno vežbanje crtanja.

"Ne bacajte pare na pripreme već se dobro informišite. Uz dovoljno rada, prijemni se može spremiti bez dranja kože. Svi studiji koji pripremaju klince su odvratno skupi, a u većini slučajeva zbog prezasicenosti beskorisni."

Kako Izabrati Dobru Pripremu? (Kriterijumi za Pametnu Selekciju)

Ako ste ipak odlučili da investirate u pripreme, evo nekoliko saveta na šta obratiti pažnju, baziranih na anonimnim iskustvima:

  1. Tražite dokaze, ne samo reči. Pitanje prolaznosti je ključno, ali ga je teško proveriti. Pitajte da li možete dobiti uvid u konkretne rezultate ili da popričate sa nekolicinom bivših đaka (ne samo onih koje vam oni predstave).
  2. Posetite prostor i probni čas. Uvek tražite mogućnost da vidite gde se časovi održavaju i kako izgleda jedan čas. Obratite pažnju na veličinu grupe, osvetljenje, opremljenost prostora modelima i tablama.
  3. Analizirajte plan i program. Dobra priprema mora imati jasan, strukturiran plan rada koji pokriva sve segmente prijemnog: matematiku, nacrtnu geometriju, perspektivu, crtanje modela i kompoziciju. Pitanje je koliko se vremena posvećuje svakoj od ovih oblasti.
  4. Obratite pažnju na pedagogki pristup. Da li predavač aktivno radi sa vama, daje konstruktivne povratne informacije i prilagođava se potrebama đaka? Ili se ograđuje, filozofira i ne daje konkretne smernice?
  5. Razmislite o alternativama. Da li postoji mogućnost za manje grupe ili individualne časove za određene oblasti u kojima slabije stojite? Možda vam ne treba devetomesečni paket, već intenzivna priprema u poslednja tri meseca.

Alternativni Pristupi i Samostalno Spremanje

Za one koji su organizovani i samostalni, spremanje prijemnog za arhitekturu bez skupih priprema je sasvim izvodljiv poduhvat. Evo nekoliko koraka:

  • Prikupljanje materijala: Nabavite zadatke sa prijemnih ispita iz prethodnih, najbolje 5-10 godina. Analizirajte šta se najčešće traži u matematici i nacrtnoj geometriji.
  • Vežbanje crtanja: Svakodnevno crtajte. Počnite od jednostavnih geometrijskih tela, preko mrtve prirode, do crtanja interijera i eksterijera iz perspektive. Arhitektonsko crtanje zahteva preciznost, ali i osećaj za proporcije i svetlo.
  • Konsultacije: Pronađite studenta arhitekture ili inženjera koji bi vam, za skromnu nadoknadu, mogao jednom nedeljno ili dve nedeljno da pregleda radove i da vam da stručne savete. Ovo može biti neuporedivo jeftinije i efikasnije.
  • Fokus na prostor: Posetite mesto gde se polaže prijemni. Sedite tamo, analizirajte prostor, nacrtajte ga iz različitih uglova. Ovo je neprocenjivo iskustvo.
  • Matematika i logika: Ove oblasti se najlakše savladavaju samostalno uz dobre udžbenike i zbirke zadataka. Redovno vežbanje je ključ.

Zak

Komentari
Trenutno nema komentara za ovaj članak.

Urednici i autori ne preuzimaju nikakvu odgovornost za bilo kakve greške ili propuste u sadržaju ovog sajta. Informacije sadržane na ovom sajtu pružaju se u stanju „takvom kakve jesu“, bez garancija u pogledu njihove potpunosti, tačnosti, korisnosti ili blagovremenosti.